Mia Bašić

Mia BašićAug 13, 2026

Nešto što me zadnje vrijeme stvarno kopka: koliko benefita koje tvrtke reklamiraju zapravo nisu benefiti. Krenimo od benefita nazvanog "fleksibilno radno vrijeme". Zvuči fleksibilno na papiru, a onda na razgovoru saznaš da je to u prijevodu samo klizno radno vrijeme, dolazak bilo kad između 8:00 i 9:00h. To nije fleksibilnost, to je iluzija izbora. Realna fleksibilnost bi bila da možeš početi u 7:00 ili u 11:00 ako ti tako paše, posao je odrađen te time ne utječeš na nekog drugog u timu da oni ne mogu obaviti svoj posao. Ovo je samo "biraj hoćeš li doći u 8:00, 8:35 ili 8:55, ali ćeš svakako sjediti tu najkasnije u 9:00h". Onda imamo benefit nazvan "remote rad" ili "hibridni rad" koji je remote samo 2-3 dana tjedno, obavezno određene dane, obavezno u uredu ostale (idealno pon-sri-pet, da ne bi slučajno spojili vikend i odradili s mora). To nije remote benefit, to je strogi hibridni raspored s dobrim marketingom. Pravi remote rad znači da ti biraš gdje radiš najbolje, ne da tvrtka odabere koje dane ćeš smjeti biti doma. I najveći klasik - forsiranje 8 sati u uredu iako si posao završio ranije. Ako je zadatak gotov, kvaliteta odlična, svi sastanci odrađeni, a klijent (interni ili eksterni) zadovoljan - zašto moraš sjediti do 17:00h skrolajući po internetu ili pričajući s kolegama, samo da "izgleda" da radiš? To ne mjeri produktivnost, mjeri prisutnost. A prisutnost i produktivnost nisu isto, iako se u puno tvrtki i dalje tretiraju kao sinonimi. Sve ovo ima zajednički nazivnik: kontrola zamaskirana u benefit. Tvrtka zadržava potpunu kontrolu nad time gdje si i kada si tu, ali to naziva "fleksibilnošću" jer to bolje izgleda na oglasu za posao i na employer branding stranici. Prava fleksibilnost mjeri rezultat, ne broj sati provedenih za stolom ili broj dana provedenih u uredu. Sve ostalo je samo kozmetika. "Benefite" poput računala za rad i mobitela ni ne spominjem jer mi je smiješno da je to igdje navedeno kao benefit, a ne osnovno sredstvo za rad. Jeste li i vi primijetili ovaj trend - benefiti koji zvuče sjajno u oglasu, a u praksi su stara kontrola samo u novom pakiranju?

Mia BašićSep 14, 2026

Zašto salary range i dalje skrivamo u oglasima? Pitam se to svaki put kad vidim "plaća po dogovoru" ili "kompetitivna plaća" bez ijednog broja. Mi stavljamo raspon i, koliko mogu primijetiti, prijave uglavnom dobivamo od kandidata čija su očekivanja otprilike u tom rasponu. Manje iznenađenja, manje izgubljenog vremena s obje strane. No, razumijem zašto drugi ne stavljaju. Neki ne stavljaju jer znaju da plaća nije konkurentna, pa ako kandidat ne zna, možda prođe. Možda ga se uvjeri da su benefiti, kultura i "prostor za rast" vrijedni razlike. Možda ne. Neki ne stavljaju jer daju veće plaće novim zaposlenicima nego postojećima, i to je informacija koju postojeći zaposlenici ne bi trebali vidjeti. Jer bi postavili neugodna pitanja. Oboje razumijem kao poslovnu logiku. Ne slažem se, ali razumijem. Jer evo što se stvarno dogodi kad skrivamo brojeve: kandidat prođe cijeli proces, uloži tjedan, dva, možda više, i onda u zadnjem krugu sazna da se radi o polovici onoga što je očekivao. Ponudu odbije i ostane mu osjećaj kao da je prevaren jer je potrošio vrijeme i trud za intervjue za poziciju za koju se ne bi prijavio da je odmah znao raspon. I vi kao HR / tim koji intervjuira ljude također izgubite vrijeme koje ste mogli potrošiti pametnije. EU Pay Transparency direktiva koja dolazi neće biti revolucija za firme koje već rade transparentno. Za ostale će biti neugodan trenutak suočavanja s internim nejednakostima koje su godinama gurane pod tepih. I možda je to i poanta. Stavljate li raspon u oglase i što ste primijetili otkad ste ih počeli stavljati? Ako ih ne stavljate - zašto ih ne stavljate?

Mia BašićSep 2, 2026

Intervju za posao je dvosmjeran proces. Zvuči kao kliše, ali koliko intervjuera je zbilja toga svjesno? Bila sam (i vodila) dovoljno razgovora da vidim stvarno svakakve situacije (i kao intervjuer i kao kandidat). Kandidat dolazi pripremljen, istražio je tvrtku i smislio pitanja. S druge strane ekrana (ili stola) intervjuer koji tipka nešto na drugom prozoru, gleda u stranu, smijulji se, odgovara na Slack poruke usred pitanja i tako dekoncentrira kandidata (pa onda kasnije zapiše da je kandidat bio dekoncentriran i da ima loše komunikacijske vještine). Intervjuer kasni 10 minuta bez isprike dok kandidat čeka i razmišlja kad je prikladno da klikne "leave meeting" i paralelno još jednom provjerio je li se spojio u krivo vrijeme. Intervjuer postavlja pitanje, pa dok kandidat odgovara, on već piše feedback ili čita CV sljedećeg kandidata. Kandidat to vidi, ali se ne usudi ništa reći ništa jer treba i želi taj posao. Imamo i suptilniju varijantu - intervjuer koji u prvih par minuta odluči da kandidat nije fit za poziciju i onda se prestane truditi. Pitanja postanu površna, ton ravnodušan. Kandidat to osjeti, iako ne zna točno reći što se promijenilo i kako da vrati razgovor na početnu atmosferu. Kandidat postavi pitanje o timu, projektu, tech stacku, zadacima, a dobije neodređen, uopćen odgovor koji ništa ne govori. "Radit ćete na raznim stvarima" ili "tim je super". I onda ta ista tvrtka objavi članak o "candidate experienceu" i "employer brandingu", dok njihovi vlastiti menadžeri ne mogu zadržati fokus 30 minuta na osobi koja bi potencijalno mogla postati dio te tvrtke. Zašto? Jako se često zaboravlja da je zapošljavanje dvosmjeran proces. Kandidati nisu osobe koje bi trebale biti ponizne i zahvalne što je netko uopće odvojio vrijeme za njih i zbog toga zanemariti loš pristup i loš dojam. Dobar kandidat koji na kraju postane dio tima donosi ogromnu vrijednost tvrtki. Stoga ne bi trebalo zaboraviti da kandidat u tih 30-45 minuta ne procjenjuje samo je li dovoljno dobar za posao. On procjenjuje i vas. I ako intervjuer djeluje nezainteresirano, rastreseno, ili kao da mu je ovo "tlaka", to će ostaviti puno jači dojam od ušminkanog opisa pozicije. Ne kažem da svaki intervjuer mora biti savršen ili da mora biti sabran i posložen kao robot - svi smo ljudi, ponekad imamo lude dane i stvari koje nas muče i sprječavaju da budemo 100% u trenutku. No postoji razlika između "danas je kaos, ispričavam se" i totalnog nedostatka pažnje i truda koji se ponavljaju iz razgovora u razgovor kao standard. Ako tražite kandidate koji će biti angažirani, prisutni i posvećeni poslu - pokažite im to svojim primjerom. Od prvog razgovora, ne od prvog dana. Jeste li imali intervju gdje ste osjetili da vas je intervjuer u prvih 5 minuta već otpisao, gdje je bio nekoncentriran na sastanak ili gdje niste dobili niti jedan konkretan odgovor o poziciji za koju ste se prijavili?